Delnice, 10. rujan2013.
ODMOR ZA DUŠU ČLANOVI OBITELJI TONKOVIĆ IZ BRODA NA KUPI UREDILI MALO IZLETIŠTE
Otok sreće na ušću Kupice
Zahvaljujući ljubavi prema prirodi i predanom radu na jednom dijelu rječice Kupice, nekoliko stotina metara prije no što će se ta planinska riječica uliti u Kupu, napravljen je pravi mali otok sreće, prekrasno odmorište sa stolom, klupama i ognjištem za roštilj
BROD NA KUPI » I dok sve češće kiše, kao i temperatura koja sve više tjera na promjenu garderobe, najavljuju dolazak jeseni, tragovi ljeta još su uvijek svuda oko nas, a na jedan neobičan i svake pažnje vrijedan primjer ljetnog suživota s prirodom naišli smo u Brodu na Kupi. Naime, zahvaljujući ljubavi prema prirodi i predanom radu na jednom dijelu rječice Kupice, nekoliko stotina metara prije no što će se ta planinska rječica uliti u Kupu, napravljen je pravi mali otok sreće, prekrasno odmorište sa stolom, klupama, ognjištem za roštilj i prostorom za dvije-tri ležaljke. Autori ovog kutka, idealnog za odmor u proteklim vrućim danima, je brodokupska obitelj supružnici Ivica i Marjetka Tonković te njihova djeca Bruno i Petra koji su iz godine u godinu marljivo radili i dorađivali prostor koji su i ranije znali ljeti posjećivati i odmarati se uz svježu Kupicu:
Drveni mostić
– Još 2000. godine, dok su nam djeca bila mala, jednom nam je na um pala ideja da bismo na ovom malom »otočiću« na sredini Kupice mogli urediti prostor za odmor. Tada je sve bilo zaraslo i nije bilo jednostavno s obale preći tih nekoliko metara do otočića. Odlučili smo napraviti drveni mostić dug nekoliko metara kojim se dolazi do kopna u sredini Kupice. Zatim smo počeli graditi ono što nam je bila želja. Za djecu kućicu na stablu, za mene i suprugu klupe i stol, pa prostor za roštilj. Već prve godine vidjeli smo koliko je dobro to što smo učinili jer smo čim je bilo lijepo vrijeme bježali na naš »otok«. Potom smo iz godine u godinu uređivali, dorađivali i uljepšavali okoliš koji i moramo osvježavati jer sve što radimo izrađujemo isključivo od drva kako bi se sve uklopilo u okoliš i kako bi naš otok bio pravi eko otok, govori Ivica, a Marjeta dodaje kako je najzahtjevniji i najzanimljiviji zadatak svake godine – izrada mostića:
– Budući da se nalazi na obali i dug je nekoliko metara, taj most svake jeseni voda ili uništi ili ga poprilično ošteti pa stoga svakog proljeća počinjemo graditi novi mostić, a dodatno uređujemo i klupe i stolove ako je to potrebno, i to uvijek od otpadaka iz šume za koje se pobrine suprug. Prethodnih godina »naš otok« počeli bismo koristiti već u lipnju, a završavali krajem rujna ili listopada, ali nakon što su pred nekoliko godina radnici Hrvatskih voda izveli niz radova kojima su preusmjerili vodu iz pritoka u Kupicu, sada voda zna biti puno veća i brzo dolazi pa više pazimo i koristimo ga nešto rjeđe, govori Marjeta dodajući kako se uz Kupicu zaista čovjek sto posto odmori, a njihov prijatelj bioenergetičar tvrdi im kako upravo ovdje postoji vrlo snažan izvor bioenergije.
Dar prirode
Uz to što na »svom otoku« ugošćuju brojne svoje prijatelje i rodbinu, Tonkovići ističu kako su ovaj raj na Kupici otkrili i mnogi drugi pa tu, primjerice, u posljednje vrijeme završavaju na druženju neki sudionici raftinga, nedavno su feštali dečki i cure s carine, a svi oni, napominju Ivica i Marjeta, ponašaju se pošteno te čuvaju sve što je napravljeno: – Nije nam krivo kad ljudi dolaze i odmaraju se na ovom prekrasnom mjestu. Samo bismo voljeli da sve ostave u stanju u kakvom su i našli kako bi kasnije i drugi, poput nas, mogli uživati u ovom prekrasnom djeliću prirode koji nam je Kupica darovala, a mi uredili, ističu Tonkovići
(M. K.)
|
BRZI LINKOVI